Insekt
06.09.2006., srijeda
Prvi se pamte
|
Do danas bio sam samo promatrač, navirivao se kroz prozor, gledao kroz ključanicu, no danas sam odlučio ući unutra, u svijet Bloga. Moj blog. Moj prvi post. I razmišljam sad... pa još malo razmišljam, pa što dovraga da napišem u ovome trenutku za pamćenje? Maloprije sam dobio sms od prijatelja kojeg dugo nisam vidio. Legenda. Uvijek ga se rado sjetim. Živi po principu sve se može kad se hoće i ništa se ne mora. Bili smo cimeri dvije godine na faksu. Imao je biljku, lopoča i neobičnog kučnog ljubimca - pauka, nazvao ga je Dinko. Baš smo bili prava ekipa. Ja, cimer, lopoč i pauk Dinko. Sve smo mogli kad smo htjeli. Pitate se kako je priča završila? Cimer se prebacio na izvanredni studij i odselio, uzeo je lopoč sa sobom. A Dinko? Probudili smo se jedno jutro i tražili ga po njegovom domu(paučini), nije ga bilo. Pronašli smo njegovo beživotno tijelo na podu. Umro je. Pokopali smo ga uz sve dužne počasti u teglu sa lopočom. Laka mu zemlja. A ja eto počeo sam pisati blog. No da se vratim na dobivenu poruku. Sms je bio jednostavnog sadržaja, vic. Što se najgore može desiti šišmišu dok spava? Proljev! Toliko od mene za moj prvi post. Komentari i kritike su poželjne, ili samo ostavite znak(bilokakav) da ste bili ovdje. |